Način rada

Naš rehabilitacijski pristup zahtjeva intenzivan rad s djetetom i upravo zato je rehabilitacija djece, pogotovo djece s neurorazvojnim smetnjama, najvećim je dijelom na roditeljima. Da bi roditelji mogli biti dobri “terapeuti”, potrebno ih je educirati. Upravo na ovim postavkama organiziran je naš rad.
Detalji samog rada naravno ovise o dijagnozi djeteta, ali načelno se može reći slijedeće:

Prvi kontakt s djetetom službeno nazivamo “prvim pregledom”. Sastoji se od uzimanja podataka od roditelja, pregleda djeteta, postavljanja dijagnoze ili određene sumnje, a ako je potrebno upućuju se roditelji na dodatnu obradu koja se jednim dijelom može obaviti u Poliklinici Prof.dr.sc.Milena Stojčević Polovina u Zagrebu.

Dodatna obrada ovisi o pojedinom slučaju, ali djecu s neurorazvojnim smetnjama gotovo redovito upućujemo na UZV mozga, te na pregled neuropedijatra i ortopeda (koji se mogu učiniti u Poliklinici). Po završenoj obradi dogovara se rehabilitacijski program.

Rehabilitacijski program je individualan, ovisan o potrebama i problemima djeteta. Može sadržavati razvojnu medicinsku gimnastiku, radnu terapiju, logopedsku terapiju, rehabilitatorski (defektološki) rad. Rehabilitacijski program provodi sam roditelj, te je neophodno potrebno da on bude educiran, do u najmanje detalje, o svim vježbama kako trebaju slijediti i kako trebaju izgledati.

Razvojnu medicinsku gimnastiku educiramo u Otroškoj rehabilitaciji Stojčević Polovina, ali za edukaciju od strane drugih stručnjaka potreban je dolazak u Zagreb.

Edukaciju razvojne medicinske gimnastike vrši viši fizioterapeut prema preciznim uputama fizijatra ili sam fizijatar, ovisno o predviđenom programu. Broj edukacija se ne može predvidjeti jer ovisi o nekoliko faktora: o dobi djeteta, jer što je dijete manje, manje se s njim može napraviti odjednom; o predviđenom terapeutskom programu, jer što je on opsežniji potrebno je više edukacija; te, ne može se izbjeći reći, o spretnosti roditelja, jer što je on spretniji brže će naučiti. Svaka edukacija traje jedan sat, iako je to elastično jer se kod djece, pogotovo manje, ne može sve predvidjeti. U svakom slučaju, edukacija traje dok stručnjak, bilo fizijatar ili fizioterapeut koji educira roditelja, ne procjeni da je roditelj u potpunosti savladao zadani program i da ga bez pogrešaka može samostalno izvoditi. Može se reći da je prosječan broj edukacija tri do četiri.

Ukoliko je potreban i drugi oblik rehabilitacijskog programa, roditelj dobiva upute od radnog terapeuta, logopeda i profesora rehabilitatora, ovisno o potrebama.

Nakon edukacija roditelji se naručuju na “kontrole” u prosjeku svaka 3 tjedna, što je neki put i brže ako se očekuje važan napredak u djeteta ili ako roditelj telefonski javi neku značajnu promjenu, ali može biti i duže ako se sad ne očekuje nikakav značajan napredak. Na kontroli se ocijeni stanje djeteta, te se po potrebi modificira program. Zato je to istovremeno i kontrola i edukacija. Kontrolu uvijek vrši fizijatar, dok edukaciju dodatnih vježbi prema procjeni vrši fizijatar ili fizioterapeut. Ipak, nikad nema toliko novih vježbi kao na početku.

Tijekom daljnjih susreta mogu se indicirati nove dijagnostičke pretrage ili terapije kada i ako se za njih pokaže potreba. Pritom posebno ističemo logopeda, defektologa, psihologa i radnog terapeuta čiji je rad sastavni dio rehabilitacije i koji tada dodaju svoje elemente rehabilitacijskom programu.

S obzirom na veliki broj roditelja nije iz Slovenske Bistrice, manje probleme koji usput iskrsnu pokušavamo riješiti telefonski, e-mailom ili pregledavanjem video zapisa.

Postoji i mogućnost pregleda i terapije u kući, bilo kao povremene ili trajne. Razlika u odnosu na uobičajeni program je ta da se ovdje ne radi o edukaciji, već rehabilitacijski program provodi viši fizioterapeut ili viši radni terapeut. Intenzitet terapija u kući može se razlikovati (prema učestalosti koju želi roditelj, mogućnostima i potrebama djeteta), od jednog do više sati na dan. Međutim, čak i kod najintenzivnije terapije u kući, dio rehabilitacijskog programa provodi educirani roditelj.