{"id":93,"date":"2015-05-14T13:59:57","date_gmt":"2015-05-14T13:59:57","guid":{"rendered":"http:\/\/ictplus.hr\/poliklinika2\/?page_id=93"},"modified":"2018-12-11T15:55:53","modified_gmt":"2018-12-11T13:55:53","slug":"prica-o-bruni-i-marti","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/prica-o-bruni-i-marti\/","title":{"rendered":"Pri\u010da o Bruni i Marti"},"content":{"rendered":"<p><strong>VIDEO 1:<\/strong> Pri\u010da o Marti i Bruni (u dobi od 8 godina), 2010 godina<\/p>\n<div class=\"pb-video\"><div class=\"pb-video-content\"><iframe src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/pjzWNMRODC8\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/div><\/div>\n<p>Na\u0161e blizanke, Bruna i Marta su ro\u0111ene ranije, u 34- tom tjednu trudno\u0107e. Marta je imala 2450g, Apgar 8, a Bruna 1750 g i Apgar 10. Ve\u0107 u rodili\u0161tu je u\u010dinjen UZV pregled na kojem je ustanovljeno krvarenje na mozgu II stupnja kod obje na\u0161e curice, ali nam je re\u010deno da nemamo razloga za brigu. Uz vje\u017ebice u lokalnoj zdravstvenoj ustanovi \u0107e sve savladati, samo s malim zaka\u0161njenjem, \u0161to je i o\u010dekivano kod ranije ro\u0111enih blizanaca. I tako smo mi mirni, s nova dva \u010dlana na\u0161e obitelji oti\u0161li doma.<br \/>\nZapo\u010deli smo uobi\u010dajeni rehabilitacijski tretman u lokalnoj zdravstvenoj ustanovi i vje\u017ebali doma kad bi djevoj\u010dice bile raspolo\u017eene. Do druge godine smo 3 puta bili u toplicama.<br \/>\nDjevoj\u010dice su kasnile s motorikom op\u0107enito\u2026 \u2026 Bruna se sa 18 mjeseci po\u010dela ustajati i hodati uz pridr\u017eavanje, iako nije mogla sama stajati bez pridr\u017eavanja, me\u0111utim u\u010dinjene magnetne rezonance mozga su sada pokazivale da je u obadvije na\u0161e djevoj\u010dice do\u0161lo do periventrikularne leukomalacije.<br \/>\nMi smo laici po tom pitanju, ali unato\u010d tome \u0161to nam je re\u010deno da \u0107e sve biti u najboljem redu, po\u010deli smo sumnjati u pozitivan ishod svega. Kada bi usporedili na\u0161e cure s djecom njihove dobi, bilo nam je jasno da ne\u0161to nije u redu. Po\u010deli smo se raspitivati kod poznanika. Roditelji curice sa sli\u010dnim problemima su nas poslali kod svog doktora. I tako smo mi, kada su curice bile 26 mjeseci stare, do\u0161li do dr. Polovine.<\/p>\n<p><strong>VIDEO 2:<\/strong> Martini prvi koraci 2012 godina (u dobi od 10 godina)<\/p>\n<div class=\"pb-video\"><div class=\"pb-video-content\"><iframe src=\"https:\/\/www.youtube.com\/embed\/bqQb4Pbo3-w\" frameborder=\"0\" allowfullscreen><\/iframe><\/div><\/div>\n<p>Obavili smo redoviti pregled i tada je uslijedio \u0161ok. Obja\u0161njeno nam je da Bruna i Marta jako odstupaju, da je najbolje vrijeme za vje\u017ebanje pro\u0161lo, da su u ovoj dobi \u0161anse protiv njih bez obzira na vje\u017ebanje i mnogo drugih stvari koje nijedan roditelj ne \u017eeli \u010duti. Postalo je upitno da li \u0107e ikada samostalno hodati i biti samostalne u \u017eivotu. Mo\u017eete misliti \u0161to nam se motalo po glavi. \u0160ok, strah, tuga, ljutnja, milijun pitanja\u2026 Za\u0161to ba\u0161 nama? Za\u0161to se to tek sada otkrilo? \u0160to bi bilo da smo po\u010deli raditi na vrijeme? Da li bi na\u0161e curice sada bile zdrave? Bilo je o\u010dito da na\u0161e mezimice ne\u0107e imati djetinjstvo kakvo svaki roditelj pri\u017eeljkuje za svoje dijete. Na\u0161i \u017eivoti su se od tog trena promijenili!<\/p>\n<p>Nekako smo se uspjeli sabrati i donijeli smo jedinu mogu\u0107u ispravnu odluku, boriti se za na\u0161u djecu protivno svim statistikama. Jednostavno nismo mogli odustati dokle god postoji i trunka nade da \u0107emo se izvu\u0107i iz ovoga, jer nam ve\u0107u \u0161ansu nitko nije mogao dati, \u010dak ni doktor. Ali nada je bila tu i to je bilo dovoljno da odlu\u010dimo promijeniti na\u0161e \u017eivote iz temelja, sve samo da izvu\u010demo maksimum iz na\u0161ih curica pa koliki on bio. To nam je bila jedina utjeha.<\/p>\n<p>U teoriji je to bilo puno jednostavnije nego u praksi. Volju i \u017eelju smo imali, sada je trebalo poslo\u017eiti na\u0161e \u017eivote. Tata je prestao raditi, a ja sam produ\u017eila porodiljni dopust. Nabavili smo strunja\u010de i krenuli s vje\u017ebicama. Sve je postalo podre\u0111eno tome. Odrekli smo se svega \u0161to bi nam oduzimalo vrijeme za vje\u017ebanje, jer je ono postalo dragocjeno. Sve vrijeme koje su curice bile budne smo provodili na strunja\u010di. Podijelili smo vje\u017ebice, dio je radio tata s obje, dio ja, a dio svatko sa svojom curom. I tako su prolazili dani, tjedni i godine.<\/p>\n<p>\u010cesto se spominje da je to za djecu previ\u0161e, ali ja vam mogu re\u0107i iz iskustva roditelja koji je sve to pro\u0161ao i prolazi, da to nije istina. Djeci taj svijet postane normalan, vje\u017ebe nisu toliko te\u0161ke, uz malo ma\u0161te i dobre volje se sve mo\u017ee prikazati kao zabava uz crti\u0107e i pjesmice. Jedino roditeljima to mo\u017ee biti previ\u0161e jer se ponekad na\u0111ete na izmaku snaga. Ali ako znate da je to jedini na\u010din, spas za va\u0161u djecu, to vam da snagu i ustrajnost. I opet ste na strunja\u010di, razgibavate prsti\u0107 po prsti\u0107, pratite i najmanju promjenu, jer ono \u0161to bi drugima bilo ni\u0161ta, vama zna\u010di sve, zna\u010di da ste na pravom putu\u2026<\/p>\n<p>Doktor Polovina nam je postao kao \u010dlan obitelji, njega zovemo kada dobiju temperaturu, kad se pojavi bilo koji problem, kad smo u nedoumici, kad smo lo\u0161e volje i naravno kad se doga\u0111a ne\u0161to dobro, jer on sve to pro\u017eivljava s nama. To roditeljima koji su u ovakvoj situaciji zna\u010di puno. Do\u0107i na mjesto gdje vjeruju u vas , gdje se vesele s vama za svaku dobru sitnicu i pro\u017eivljavaju svaki problem. Zato smo ostali ovdje unato\u010d svim dobronamjernim savjetima o stotinama drugih mjesta gdje bi nam mo\u017eda bilo bolje. Jednostavno znamo da smo na dobrom mjestu, jer sve u poliklinici ima smisla. Sve to skupa nije lako ni financijski izdr\u017eati. Poku\u0161avamo prorijediti dolaske da izdr\u017eimo sve ovo. Povremeno smo bili tu\u017eni, pogotovo kada pro\u0111u mjeseci, vje\u017ebamo puno, a nije ba\u0161 neki pomak. Tada je lak\u0161e kada se dogodi da se dogodi da neko dijete koje dolazi u polikliniku vidljivo napreduje, po\u010dne hodati i nama se vrati volja i nada. To nas motivira jer se jedino ovdje tako ne\u0161to doga\u0111a. To nas gura dalje jer \u017eelimo i mi biti jedni od njih.<\/p>\n<p>Jednog dana se to i nama dogodilo. Nakon godina rada na\u0161a Bruna je prohodala! Kad nakon sedam godina se Bruna ne mora nositi iz auta i na wc nego ona sama hoda, to se ne mo\u017ee platiti novcem, a da vam ne govorim o sre\u0107i koja ispuni na\u0161a srca sa svakim njenim korakom. Koliko smo samo ponosni na nju \u0161to je sve izdr\u017eala, \u0161to je uspjela, \u0161to smo mi uspjeli. Marta jo\u0161 ne hoda u potpunosti samostalno, ali mo\u017ee samostalno prohodati po parkingu, po stanu, pi\u0161e jednakom brzinom kao i njeni vr\u0161njaci. I dalje radimo s njom u nadi da \u0107e i ona jednog dana biti potpuno samostalna. To je ukratko na\u0161a pri\u010da, koja i dalje traje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>VIDEO 1: Pri\u010da o Marti i Bruni (u dobi od 8 godina), 2010 godina Na\u0161e blizanke, Bruna i Marta su ro\u0111ene ranije, u 34- tom tjednu trudno\u0107e. Marta je imala 2450g, Apgar 8, a Bruna 1750 g i Apgar 10. Ve\u0107 u rodili\u0161tu je u\u010dinjen UZV pregled na kojem je ustanovljeno krvarenje na mozgu II<span class=\"excerpt-more\"> <a href=\"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/prica-o-bruni-i-marti\/\" title=\"Continue reading post &quot;Pri\u010da o Bruni i Marti&quot;\">[&#8230;]<\/a><\/span><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-93","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/93","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=93"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/93\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1296,"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/93\/revisions\/1296"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=93"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}