{"id":86,"date":"2015-05-14T13:54:54","date_gmt":"2015-05-14T13:54:54","guid":{"rendered":"http:\/\/ictplus.hr\/poliklinika2\/?page_id=86"},"modified":"2018-12-11T16:02:47","modified_gmt":"2018-12-11T14:02:47","slug":"prica-o-marku","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/prica-o-marku\/","title":{"rendered":"Pri\u010da o Marku"},"content":{"rendered":"<h3>PRI\u010cA SA SRETNIM ZAVR\u0160ETKOM<br \/>\n(original: ZGODBA S SRE\u010cNIM KONCEM)<\/h3>\n<p>Mislim da moram svoju pri\u010du zapo\u010deti ba\u0161 ovakvim naslovom. To je pri\u010da o tome kako je moje dijete samostalno napravilo prve korake s 24 mjeseca, sam, bez ikakvih pomagala, skijao s 36 mjeseci i u \u0161estoj godini \u017eivota samostalno zapo\u010deo voziti bicikl.<br \/>\nDanas ima 6 i pol godina, poha\u0111a prvi razred osnovne \u0161kole i dijete je bez posebnih problema, dijete bez posebnih potreba.<br \/>\nIako, obzirom na po\u010detno mi\u0161ljenje lije\u010dnice u &#8220;Neurorazvojnoj ambulanti&#8221;, prognoza djetetova razvoja i kona\u010dnog stanja izgledala je puno pesimisti\u010dnije.<\/p>\n<p>Dakle, da ukratko prepri\u010dam svoju pri\u010du:<\/p>\n<p>Moja prva trudno\u0107a, u 27. godini \u017eivota, prolazila je s ne\u0161to komplikacija, krvarenja, djelomi\u010dno odlju\u0161tenje posteljice, sumnja na trombocitopeni\u010dnu purpuru, sitne crvene to\u010dkice na nogama koje su uzrokovale svrbe\u017e. Rodila sam u 39. tjednu carskim rezom jer je dijete bilo u stavu zadak. Nakon ro\u0111enja djeteta navodno je bilo sve u redu pa nam nisu, osim standardnih, preporu\u010dili nikakve dodatne pretrage. Razvoj djeteta prolazio je normalno do pribli\u017eno 10 ili 11 mjeseci starosti djeteta. Moj sin Mark samostalno je sjedio sa 6 mjeseci, s 8,5 mjeseci po\u010deo je puzati. Nakon toga motori\u010dki se razvoj zaustavio. Naime, primijetila sam da ne ustaje dobro odnosno kada je htio ustati uz sjede\u0107u garnituru u stvari se povukao pomo\u0107u rukica u stoje\u0107i polo\u017eaj i to je stajanje bilo jako nesigurno i strogo na prstima.<\/p>\n<p>Moj unutarnji osje\u0107aj cijelo mi je vrijeme govorio da tu ne\u0161to nije u redu. Pedijatri su me uvjeravali da djeca imaju vremena do godine dana da stanu na svoje no\u017eice i neka ne brzam. I povjerovala sam im jer sam samo mama sa svojim osje\u0107ajima.<\/p>\n<p>I stvarno, moj osje\u0107aj odnosno osjetilo nije pogrije\u0161io, pokazao se to\u010dnim i vrijednim izvorom podataka. U dobi jedne godine ipak su nas uputili u Neurorazvojnu ambulantu. Nakon pregleda lije\u010dnice i fizioterapeutice slijedila je dijagnoza \u2013 bla\u017ei oblik cerebralne paralize (stupanj 1-2). Lije\u010dnica mi je postavila pitanje: Za\u0161to tek sada dolazim u Neurorazvojnu ambulantu i gdje sam bila dosada? Dakle, prije toga kod pedijatara bila sam pani\u010dna mama, a u Neurorazvojnoj ambulanti vrijedila sam za nebri\u017enu.<\/p>\n<p>Sve u svemu, moj porodiljni dopust koji je upravo zavr\u0161io i kada sam se trebala vratiti na radno mjesto, produ\u017een je.<br \/>\nNakon prvog \u0161oka koji smo do\u017eivjeli zapo\u010deli smo s terapijom u Domu zdravlja jednom tjedno. Osje\u0107ala sam da je to apsolutno premalo i da time ne\u0107emo posti\u0107i hodanje. Lije\u010dnica mi je rekla da \u0107e Mark ipak hodati ali da taj hod ne\u0107e biti stabilan i da \u0107e trebati pomagala. To ne\u0107e biti samostalan hod jer sam ne\u0107e mo\u0107i do du\u0107ana.<\/p>\n<p>Obiteljski prijatelji koji su imali sli\u010dna iskustva odveli su nas u Zagreb kod dr. Polovine. \u017deljela sam da mi ka\u017ee da je situacija druga\u010dija i da moje dijete ne\u0107e imati pote\u0161ko\u0107a te \u0107e samostalno prohodati kao \u0161to zapovijeda razvoj. Ali to nisam \u010dula. Stvar je bila jasna: potrebno \u0107e biti puno rada, puno fizioterapeutskog rada, a samostalan hod nije garancija.<\/p>\n<p>Sa velikim zanosom i ozbiljno\u0161\u0107u po\u010deli smo slijediti upute dr. Polovine. Dnevno smo morali dosegnuti 8 sati izvo\u0111enja fizioterapeutskih vje\u017ebi \u0161to je u stvari zna\u010dilo svo vrijeme kada je dijete budno. Otkazali smo sve posjete, \u0161etnje, kavice s drugim mamama, ljetovanja,&#8230; Na\u0161 smo \u017eivot u potpunosti podredili izvo\u0111enju vje\u017ebi i tjelovje\u017ebi. Stan je postao jedna velika vje\u017ebaona, napunjena fizioterapeutskim strunja\u010dama, ogledalima, igra\u010dkama, knji\u017eicama, videokazetama Teletubbies-a, kasnije sa stazama iz kamen\u010di\u0107a&#8230; Dakle, Marka smo pri starosti jedne godine morali vratiti na razinu 6 mjese\u010dne bebe i u\u010diti ga pravilnim uzorcima odnosno promijeniti uzorke kretanja koje je prilagodio svojim mogu\u0107nostima.<\/p>\n<p>Roditelji koji do\u017eivljavate odnosno ste do\u017eivjeli sli\u010dnu pri\u010du znati \u0107e da je obiteljski \u017eivot odnosno bra\u010dni \u017eivot u tim trenucima na velikom isku\u0161enju. Pogotovo mame koje smo \u017eivot potpuno podredile djetetovim potrebama i svoje potrebe gurnule na stranu, do\u017eivljavamo veliko psihi\u010dko optere\u0107enje. Postoje no\u0107i kada gleda\u0161 usnulo djete i pita\u0161 se, za\u0161to ba\u0161 on &#8230; Tra\u017ei\u0161 odgovore na pitanja i ne mo\u017ee\u0161 ih prona\u0107i. Predbacuje\u0161 si i pita\u0161 se kada i gdje je bio taj trenutak koji je prouzro\u010dio ovo stanje&#8230; Pla\u010de\u0161 u trenucima kada dijete ne \u017eeli vje\u017ebati, kada mu jednostavno nije do toga, kada bi se ono radije igralo, istra\u017eivalo po svoje&#8230; Dok ti ima\u0161 u mislima \u2013 moramo vje\u017ebati, moramo napraviti vje\u017ebe za iskorak, a tek smo razgibali prsti\u0107e&#8230; Ponekad ima\u0161 osje\u0107aj da dijete prisiljava\u0161 u neko stanje koje je za njega te\u0161ko i nije mu do toga.<\/p>\n<p>Tada vrijedi zapamtiti re\u010denicu koju mi je rekao dr. Polovina i koju sam si uvijek ponovno ponavljala: &#8220;Ti si mama, ti zna\u0161 \u0161to je dobro za dijete. Ne mo\u017ee\u0161 njega pitati da li bi vje\u017ebao. Ti zna\u0161 da mora. Ne zaboravi da dijete ne\u0107e pamtiti trenutke pla\u010da dok je vje\u017ebao. Toga se u svojoj 18-toj godini ne\u0107e sje\u0107ati. Ali budi svjesna da \u0107e u 18-toj godini imati ve\u0107e psihi\u010dke smetnje ako \u0107e njegov hod odnosno kretanje biti ograni\u010deno, nego psihi\u010dke smetnje zbog pla\u010da kada s 2 godine nije htio vje\u017ebati.&#8221;<\/p>\n<p>Kada danas razmi\u0161ljam o tom razdoblju, o vremenu koje smo pro\u017eivjeli do Markovih prvih koraka i kasnijeg hoda, svjesna sam da je to bilo razdoblje velikog odricanja, velikog psihi\u010dkog optere\u0107enja. Ali je rezultat ulo\u017eenog rada vi\u0161e nego potenciran. Rezultat rada je neprocjenjiv i nije ga mogu\u0107e vrednovati. Mogu re\u0107i da je to bio moj \u017eivotni projekt i znam da sam ga obavila najbolje \u0161to mogu i znam. Moje dijete, moj Mark, danas nije dijete s posebnim potrebama, on je dijete kojemu hodanje, tr\u010danje, igranje nogometa, tenisa, plivanje, skijanje&#8230;. predstavlja ne\u0161to \u0161to se samo po sebi podrazumijeva.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>PRI\u010cA SA SRETNIM ZAVR\u0160ETKOM (original: ZGODBA S SRE\u010cNIM KONCEM) Mislim da moram svoju pri\u010du zapo\u010deti ba\u0161 ovakvim naslovom. To je pri\u010da o tome kako je moje dijete samostalno napravilo prve korake s 24 mjeseca, sam, bez ikakvih pomagala, skijao s 36 mjeseci i u \u0161estoj godini \u017eivota samostalno zapo\u010deo voziti bicikl. Danas ima 6 i<span class=\"excerpt-more\"> <a href=\"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/prica-o-marku\/\" title=\"Continue reading post &quot;Pri\u010da o Marku&quot;\">[&#8230;]<\/a><\/span><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-86","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/86","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=86"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/86\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1303,"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/86\/revisions\/1303"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/otroskarehabilitacija.si\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=86"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}